High School DxD: Croatian Volume 1 Život 0

Ista boja kao i boja kose te osobe.

O tome sam razmišljao dok sam bio prekriven krvlju. Crvena---.Tamnocrvena boja koja je sjajnija od jagodasto-plave.Da. Od te osobe lijepa i dugačka tamnocrvena kosa ima istu boju kao i boja koja prekriva moju ruku.

Život 0

Ime mi je Hyoudou Issei. Roditelji i prijatelji me zovu Ise.

Trenutačno proživljavam vrijeme svoje mladosti.

Studenti s kojima nisam upoznat bi često rekli:“Zar nije ono Ise?“, i onda se upitam kako li oni znaju moje ime.

Ja sam popularan kažeš?

Ne, nije to to. Slavan sam jer sam bio optužen za gledanje u Kendo Klubovu svlačionicu.

Za kakvu me to perverznu osobu ljudi smatraju? Ja ne bi nikad napravio takvu besramnu stvar kao gledanje u žensku svlačionicu……

Ispričavam se. Bio sam na sceni. Bio sam u spremištu pokraj Kendo Kluba. Bila je rupa u zidu, odatle sam pokušao pogledati u svlačionicu.

Nažalost nisam uspio pogledati jer Matsuda i Motohama nisu se htjela maknuti s rupe. Ozbiljno, ti dečki…

Zaista sam postajao napaljen i nisam se mogao smiriti jer su ova dva idiota stalno govorila:“Ohhh! Murayama zaista ima velike grudi!“, i „Ahhh, Katase ima dobre noge!“.

Naravno da sam želio vidjeti! Ali se netko počeo približavati spremištu, pa sam pobjegao s scene.

Ipak, nešto tako blaženo se dogodilo čovjeku poput mene, tko ne bi radio perverzne stvari svakodnevno.

„Molim te, izađi sa mnom.“

Ispovijed od djevojke!

Osjetio sam kako je to biti mlad.

Za momka poput mene koji nikad prije nije imao curu, to je bilo poput sna.

Ime moje cure bilo je Yuuma Amano. Imala je svilenkastu crnu kosu, i vitko tijelo.

Bila je tako slatka da sam se zaljubio na prvi pogled.

Svako bi rekao da ako bi mu neka ljepotica prišla i rekla:“Volim te, Hyoudou-kun! Molim te, izađi sa mnom!“.

To bi bilo nešto kao iz sna za momka poput mene koji nikada nije imao curu otkada sam se rodio.

Ne bi bilo čudno ako bi netko rekao:“Iz kakve bishoujo igre si ti to dobio?“, ali to se zaista dogodilo!

To je čudo, ali sam dobio priznanje od ljepotice.

Zapravo sam pomislio da je to šala od strane nje i njezinih prijatelja. Tome se ne može pomoći.

Do tada, sam vjerovao da sam bio čovjek koji je predodređen da nikad ne osjeća ljubav djevojke. Ali od tog dana, ja sam bio momak s curom. Svijet oko mene se promijenio, i nešto u meni se također promijenilo.

Htio sam reći:“Moja je pobjeda.“, svakom dečku pokraj kojeg sam prošao. Počeo sam sažalijevati svoja dva prijatelja, Matsudu i Motohamu, koji nisu imali cure. Tako uvjeren sam postao.

Na našem prvom spoju, bio sam spreman da iskoristim plan koji sam napravio malo prije.

Hahahaha, oprao sam zube desetaka puta od jučer navečer i ne postoji niti jedno mjesto da sam propustio. Čak sam kupio nove hlače u slučaju da se nešto nešto dogodi.

Sa stavom djevice, došao sam na mjesto sastanka tri sata ranije. Brojao sam do stotinjak cura koje su nosile naočale i prolazile ispred mene. Tijekom tog vremena dobio sam čudan članak od neke sumnjive osobe. To je bila okultna stvar s nekim čudnim magičnim simbolom i rečenicom napisanom na njoj:“Tvoj san će se ostvariti!“, htio sam ga baciti, ali sam odlučio ga strpati u džep jer nisam imao vremena za protratiti.

Kada je Yuuma-chan došla, rekao sam:“Ne brini se, i ja sam tek sad došao.“. Pogodak! Oduvijek sam htio to reći. Onda smo počeli hodati dok smo se držali za ruke. Bio sam toliko ganut da su mi suze umalo počele curiti jer sam držao ruku lijepe cure na spoju. Nakon toga, otišli smo u različite trgovine, uživajući u našem spoju. Za ručak, jeli smo u obiteljskom restoranu gdje je Yuuma-chan jela čokoladni parfait, a ja sam bio pun samo gledajući u nju. Osjećao sam se kao da sam shvatio kako se drugi tinejdžeri osjećaju kada idu na spojeve. Osjećao sam se kao da sam bio živ po prvi put.

Mama, hvala što si me rodila. Tata, bio sam zabrinut da naša obitelj neće imati nasljednike, ali izgleda da se više ne moraš brinuti oko toga.

Dok sam razmišljao o svim tim stvarima, već je bilo poslijepodne. Poljubac!? Poljubac prije odlaska kući!? Moja glava je ulazila u hyper stanje samo razmišljajući o tome! Oh, možda ćemo čak i dalje ići…… O tome razmišlja napaljeni gimnazijalac poput mene cijelo vrijeme.

Bili smo u parku koji je bio daleko od grada. Počela je padati noć, ali dobro za nas ovo mjesto je bilo prazno. Zbog toga, sam zamišljao još perverznijih stvari. Trebao sam pročitati knjigu koja vas uči učinit još više nestašnih stvari. Yuuma-chan je već bila daleko od mene stojeći ispred fontane.

„Bilo je zabavno danas.“

To je rekla dok se smiješila.

Dovraga, što li je slatka. Okoliš oko nje zrači dobrom atmosferom.

„Hej, Ise-kun.“

„Što je, Yuuma-chan?“

„Željela bih učiniti nešto da proslavimo naš prvi spoj.“

O da! Tu je! Trenutak koji sam čekao! Moj dah dobro miriši, i moje srce je spremno za ovo. Moje srce je kucalo ko ludo.

„Um, što to želiš?“

Aaaah. Ton mog glasa je dubok. Sigurno misli da mislim na perverzne stvari. Jesam li zabrljao? Ali Yuuma-chan se još uvijek smiješila na mene, i rekla mi je jasno…

„Bi li umro za mene?“

……..Ummm.Huh?

„Ummm? To….Huh? Oprosti, možeš li to ponoviti? Mislim da mi nešto ne štima s ušima.“

Sigurno sam krivo čuo. To mora biti to. Pa sam ju ponovo pitao. Ali….

„Bi li umro za mene?“

Ponovo je rekla, dok se smijala. Rečenica koja nije imala smisla. Bio sam tamo držeći svoj smiješak i išao sam reći:“ Veoma smiješno Yuuma-chan.“

-BASA- Crna krila su se pojavila iza njezinih leđa. Njezina crna krila su pravila zvukove i onda su dotakla tlo nakon trenutka.

Što je to? Znam da je Yuuma-chan slatka kao anđeo. Anđeo? Nemoguće. Je li to neka vrsta glume? Njezina crna krila se dobro slažu s tamom noći. Mora biti neka vrsta iluzije. Ali ja ne bi povjerovao u takvo što. Njezine oči su se promijenile iz slatkih djevojačkih oči u hladne i zastrašujuće.

„Bilo je zabavno, to kratko vrijeme koje sam provela s tobom. Bilo je kao igranje parova s djetetom.“

Yuuma-chan-in glas je bio jako hladan. Njezin ton je bio kao od odrasle osobe. Njezina usta su formirala hladan smiješak.

Buzz. Čuo se zvuk puno teži od buke koju proizvede sistem za igre. Ta stvar je pravila puno buke, poput zujanja, i pojavila joj se u rukama. Ta stvar izgleda poput koplja. Je li to svijetli? Zapravo, to jesu koplja.

Onda se čudo zvuk vjetra iza kojeg je slijedio gadan zvuk. Slash. Nešto sam osjetio kao da mi je probilo stomak. Onda sam shvatio da koplje koje je Yuuma-chan imala su mi probijala stomak. Ona ih je ubola u mene, ali zašto? Pokušao sam izvaditi koplje, ali su nestala. Jedina stvar koja je ostala je bila ogromna rupa u mom stomaku i velike količine krvi koje su curile iz mene. Glava mi se počela vrtjeti, i vid mi se pogoršavao. Kada sam shvatio, već sam ležao na podu. Čuo sam korake kako su mi se približavali. Mali glas me je postigao. Bio je Yuuma-chan-in.

„Oprosti. Bio si nam prijetnja pa smo odlučili te se riješiti ranije. Ako želiš zamjeriti nekom, onda mrzi Boga koji je stavio Sacred Gear(Sveti Uređaj(mal je glupo)) u tebe.“

…..Sacred…šta?

Nisam moga reći ni riječ i onda sam čuo njezine korake kako se udaljavaju od mene. U isto vrijeme mi se vid počeo mutiti. Rupa u stomaku sigurno je kritična, iako nisam osjećao nimalo boli. Iako sam shvatio da sam bio u poprilično lošem stanju jer sam se osjećao kao da ću uskoro izgubiti svijest. Sigurno je dobar osjećaj ako izgubim svijest. Ali ako se to dogodi, onda ću zasigurno umrijeti. Zaista? Zar ću umrijeti u ovoj dobi? Nisam još ni proživio pola svog života! Kako se mogu smijati ako ću umrijeti jer me moja cura probola! Puno stvari unutar mene su nestajala uz moju svijest. Što će li se dogoditi sutra u školi? Hoće li Matsuda i Motohama biti šokirani? Hoće li plakati za mnom? Ha-ha, ni u sto godina…Mama,Tata…nisam napravio ništa da im ugodim. K vragu. Neće biti smiješno ako nađu moje porniće nakon što umrem. Zašto mislim samo o takvim stvarima kada umirem? Mogu još uvijek micati rukom. Dotaknuo sam stomak i primakao sam ruku ispred sebe. Crvena je, tamnocrvena. Cijela mi je ruka crvena. Sve je to moja krv. Onda sam pomislio na tu curu. Na onu lijepu curu s tamnocrvenom kosom. Svaki put kada sam ju vidio, moje oči su bile privučene njezinoj tamnocrvenoj kosi. Ako ću već umrijeti, želio bi umrijeti u rukama ljepotice poput nje. Varam li svoju curu Yuuma-chan, ako mislim o tome? Stani malo, ona je mene ubila… Ako ću već umrijeti, želio bi joj pipati sise. Oh čovječe, ne mogu prestat razmišljat o perverznim stvarima čak i prije svoje smrti. K vragu. Oči mi se počinju još više mutiti. Je li napokon kraj? K vragu, imao sam sranje život. Ako bi se reinkarnirao, želio bi biti….

„Ti si me pozvao, jel' tako?“

Iznenada se netko pojavi ispred mene, uz njezin glas. Ne mogu prepoznat tko je, pošto su mi oči mutne.

„Izgleda da umireš. Tvoja rana….O bože, izgleda da se nešto interesantno događa. To si ti... Zaista interesantno.“

Smije se kao da je našla nešto interesantno. Što li je toliko smiješno da ju nasmijava?

„Ako već umireš, ja ću se pobrinuti za tebe. Tvoj život će pripadati meni, i ti ćeš živjet za mene.“

Prije negoli sam izgubio svijest, vidio sam tamnocrvenu kosu ispred mene.

Back to Ilustracije

Return to Glavna Stranica

Forward to Life 1