Editing High School DxD: Croatian Volume 1 (section)

==Život 1:Odustao sam biti ljudsko biće==

===Prvi dio===


„Probudi se! Probudi se! Ako se ne probudiš onda ću…te…poljubiti“

„Ummm…“

Budilica s glasom tsundere(ne znam sta je, nije Engleska riječ) čija je zadaća da probudi osobu, ali nažalost nije mogla probuditi svog vlasnika. Taj „vlasnik“ mrmlja na podu jer je ispao iz kreveta. To bi bio ja. To je bio užasan san…. Opet sam sanjao taj užasan san. U posljednje vrijeme stalno sanjam jedno te isti san. San u kojem me Yuuma-chan ubije. No, budući da sam još živ, to je sigurno bio san.

„Ise! Probudi se!“

Mamin glas se čuo od dolje, kao i svako jutro.

„Znam,znam! Budan sam!“

Nakon što sam joj odgovorio, usto sam se s poda.

Haa… Izgleda da mi je dan loše započeo. Ne osjećam se dobro…. Napravio sam veliki uzdah dok sam provlačio ruke kroz svoju uniformu.

===Drugi dio===


„Idem.“

Izašao sam iz kuće zijevajući. Tijekom hoda u školu, ne mogu si pomoć da ne zažmirim zbog sunca.

O bože, tako je naporno. U zadnje vrijeme mi sunce zadaje loš osjećaj. Sunčana svijetlost kao da mi probada kožu, nepodnošljivo je. U svakom slučaju mi jutarnja svjetlost smeta i ne mogu se probuditi ujutro. 

Otkako se ne budim, majka me u zadnje vrijeme dođe probuditi. Umjesto toga, noću, postajem „jači“. Nešto u meni se noću probudi i čini me napetim. U potpunosti sam postao „noćna“ osoba. Čudno, nešto ne štima. Često ostajem budan do kasno u noći, ali bilo bi „čudo“ da mogu ostat budan do 1 sat ujutro. Ali u zadnje vrijeme s lakoćom mogu ostat budan, čak i do 4 sata ujutro. U zadnje vrijeme idem spavat nakon što izađe sunce, i to mi je bila dnevna rutina. Nisam ovisan o online igrama niti sam ovisan o noćnim programima. Što se dešava mom tijelu? Zar moj mozak pokušava ne spavat da ne bi morao sanjati kako me moja cura ubije? Pa to je samo moj osobni osjećaj, pa to ne može biti to. Prirodno je za tijelo da osjeća potrebu za spavanjem.

Osjećaj noću je u potpunosti drukčiji od prije. Da bi isprobao, otišao sam van noću i brzina hodanja mi je bila brža i srce mi se trese radošću kada zađem u tamne prostore noću. Potrčao sam noću, a na moje iznenađenje dalo mi je nevjerojatnu brzinu. Ako bih se pridružio trkaćima, s lakoćom bi postao najbolji.
 

Mogu čak i odraditi čitav maraton kao da brzo hodam i uopće ne gubim snagu. Postao sam samouvjeren i kada sam otišao trčati ujutro, lagano sam izgubio snagu. Bila bi prosječna brzina za gimnazijalca, ali postoji velika razlika između „noć-ja“ i „dan-ja“. Postanem čudan noću. Zvuči kao izraz od čudaka, ali navečer se promijenim u drugu osobu.

Ahgg… Sunce je još uvijek jako. Za razliku od noću, postanem totalno „slab“ tijekom dana. Bez obzira koliko na to mislio, nešto sigurno ne štima s mojim tijelom. Nakon spoja s Yuuma-chan, ne mogu si pomoći da ne razmišljam o tome kako mi se tijelo promijenilo.