High School DxD: Croatian Volume 1 Život 1

From Baka-Tsuki
Jump to: navigation, search

Život 1:Odustao sam biti ljudsko biće[edit]

Prvi dio[edit]

„Probudi se! Probudi se! Ako se ne probudiš onda ću…te…poljubiti“

„Ummm…“

Budilica s glasom tsundere(ne znam sta je, nije Engleska riječ) čija je zadaća da probudi osobu, ali nažalost nije mogla probuditi svog vlasnika. Taj „vlasnik“ mrmlja na podu jer je ispao iz kreveta. To bi bio ja. To je bio užasan san…. Opet sam sanjao taj užasan san. U posljednje vrijeme stalno sanjam jedno te isti san. San u kojem me Yuuma-chan ubije. No, budući da sam još živ, to je sigurno bio san.

„Ise! Probudi se!“

Mamin glas se čuo od dolje, kao i svako jutro.

„Znam,znam! Budan sam!“

Nakon što sam joj odgovorio, usto sam se s poda.

Haa…

Izgleda da mi je dan loše započeo. Ne osjećam se dobro....

Napravio sam veliki uzdah dok sam oblačio svoju uniformu.

Drugi dio[edit]

„Idem.“

Izašao sam iz kuće zijevajući. Tijekom hoda u školu, ne mogu si pomoć da ne zažmirim zbog sunca.

O bože, tako je naporno. U zadnje vrijeme mi sunce zadaje loš osjećaj. Sunčana svijetlost kao da mi probada kožu, nepodnošljivo je. U svakom slučaju mi jutarnja svjetlost smeta i ne mogu se probuditi ujutro.

Otkako se ne budim, majka me u zadnje vrijeme dođe probuditi. Umjesto toga, noću, postajem „jači“. Nešto u meni se noću probudi i čini me napetim. U potpunosti sam postao „noćna“ osoba. Čudno, nešto ne štima. Često ostajem budan do kasno u noći, ali bilo bi „čudo“ da mogu ostat budan do 1 sat ujutro. Ali u zadnje vrijeme s lakoćom mogu ostat budan, čak i do 4 sata ujutro. U zadnje vrijeme idem spavat nakon što izađe sunce, i to mi je bila dnevna rutina. Nisam ovisan o online igrama niti sam ovisan o noćnim programima. Što se dešava mom tijelu? Zar moj mozak pokušava ne spavat da ne bi morao sanjati kako me moja cura ubije? Pa to je samo moj osobni osjećaj, pa to ne može biti to. Prirodno je za tijelo da osjeća potrebu za spavanjem.

Osjećaj noću je u potpunosti drukčiji od prije. Da bi isprobao, otišao sam van noću i brzina hodanja mi je bila brža i srce mi se trese radošću kada zađem u tamne prostore noću. Potrčao sam noću, a na moje iznenađenje dalo mi je nevjerojatnu brzinu. Ako bih se pridružio trkaćima, s lakoćom bi postao najbolji.


Mogu čak i odraditi čitav maraton kao da brzo hodam i uopće ne gubim snagu. Postao sam samouvjeren i kada sam otišao trčati ujutro, lagano sam izgubio snagu. Bila bi prosječna brzina za gimnazijalca, ali postoji velika razlika između „noć-ja“ i „dan-ja“. Postanem čudan noću. Zvuči kao izraz od čudaka, ali navečer se promijenim u drugu osobu.

Ahgg… Sunce je još uvijek jako. Za razliku od noću, postanem totalno „slab“ tijekom dana. Bez obzira koliko na to mislio, nešto sigurno ne štima s mojim tijelom. Nakon spoja s Yuuma-chan, ne mogu si pomoći da ne razmišljam o tome kako mi se tijelo promijenilo.

Treći dio[edit]

Školu koju pohađam je privatna škola, Kuou Akademija. Prije je škola bila samo za djevojke, ali sada prima oba spola. Tako da je omjer djevojaka veći od dječaka, ali kako godine prolaze tako se i povećava broj dječaka. No, u cjelini, ima više djevojaka u odnosu na dječaka. Pohađam 2. godinu, a u mom razredu omjer djevojaka naprema dječacima je 7:3. Za studente 3. godine omjer je 8:2. Čak i sada cure imaju veći autoritet i većina članova Studentskog Vijeća su djevojke, čak i predsjednik škole je žensko. To je škola u kojoj dječaci ne mogu raditi što god htjeli, ali ja sam se pridružio u ovu školu. Jednostavno je. Ovo mjesto ima više djevojaka, i to je predivna stvar. Govorilo se da je teško upasti u ovu školu, ali ja sam upao zahvaljujući mojim lošim namjerama, što je da učim dok sam okružen djevojkama. Samo zbog tog razloga, trenutno pohađam ovu školu.

Što je krivo s tim!? Zašto bi bilo loše biti napaljeni momak!? To je moj život! Nitko nema pravo mi proturječiti! Napraviti ću harem u ovoj školi! I to mi je bio zadatak kada sam upao u ovu školu. Ali sada se osjećam potišteno. Pošto tu ima puno djevojaka, mislio sam da ću s lakoćom imat 2 ili 3 cure.

Bio sam u krivu. Samo je jedna grupa zgodnih dječaka popularna, a djevojke mene neće ni pogledati. Da budem precizniji, ignoriraju me kao da sam smeće koje leži na podu. Sranje! Ovo mi nije bilo u planu! To ne može biti! U mom planu, trebao sam dobiti curu čim sam ušao u školu! Nakon toga prekinuo bih s njom i počeo bi izlaziti s novom djevojkom, i tako dalje. I do trenutka kada diplomiram, hrpe djevojaka bi se trebale boriti preko mene u Battle Royale-u. U ovom slučaju, moj cilj će biti samo san. Čekaj, je li već postao san!? Što je krivo!? Doba u kojem sam rođen? Ili nešto ne štima sa mnom….?Ne….! Ne želim razmišljati o tom! O ovom razmišljam svaki dan.

Stigao sam u svoj razred dok sam pravio veliki uzdah, te sam sjeo na svoju stolicu.

„Hej, prijatelju. Kako ti se svidio pornić koji sam ti posudio? Bio je poprilično dobar, zar ne?“

Momak koji je došao pričati sa mnom ima ćelavu glavu i najbolji mi je prijatelj: Matsuda. Na prvi pogled izgleda kao sportaš, ali je zapravo perverzan tip koji svaki dan kaže spolno uznemirujuće komentare. Tijekom osnovne škole bio je izvanredan sportaš i postavio je nekoliko rekorda ali sada je u klubu za slikanje. Želi slikati cure iz svakog kuta, zato ima nadimak „Perverzni Ćelavac“ i „Seksualno Uznemiravajući Paparazzi“.

„Hmm, vjetar je bio poprilično jak ujutro, zar ne? Zahvaljujući tome uspio sam pogledati par ženskih gaćica.“


Momak s naočalama, koji glumi da je cool je moj drugi najbolji prijatelj: Motohama. Njegove naočale imaju sposobnost koja mu omogućuje da dobije brojčanu vrijednost mjerenja djevojaka. Njegov nadimak je „Perverzne naočale“, i „BWH kalkulator“. Ova dvojica su moji prijatelji. Zaista, svaki put kada ih pogledam osjećam se kao „gubitnik“.

„Dobio sam neke lijepe stvari.“

Matsuda je izvadio hrpu neprikladnih magazina i DVD-ova iz torbe, i stavio ih na moj stol bez oklijevanja.

„Heee!“

Čuo se mali vrisak djevojke s drugog kraja učionice. Pa, to bi bila normalna reakcija, pošto nešto poput „ovog“ se događa ujutro.

„Bolesna derišta.“

„Umrite prljave zvijeri!“

Prateći vrisak, dolazilo je mnoštvo negativnih komentara od strane djevojaka.

„Tišina! Ovo je naša zabava! Djevojke i djeca ne bi trebala gledati i držati se daleko! Inače ću vas sve silovati u svojoj mašti!“

Kao i uvijek, lijep seksualno uznemiravajući govor, Matsuda-kun. Nedavno, rekao bi: „Wow, odakle ti ova blaga!“ s blistavim očima. Ali pošto sam u zadnje vrijeme u užasnom stanju ujutro, nemam volje za deranjem o tome. Matsuda je napravio uzdah dok je gledao u moje lice.

„Što je s tobom? Toliko puno blaga je ispred tebe a tvoj izraz lica je „dosadan“.“

„Što nije uredu s tobom? U zadnje vrijeme nisi svoj. Definitivno je čudno.“

Motohama je također komentirao dok je dirao svoje naočale.

„I ja se želim uzbuditi sa svim tim, ali u zadnje vrijeme nemam energije da se uzbudim.“

„Jesi li bolestan? To ne može biti. Momak koji je 'manifestacija svih seksualnih čežnja' ne može biti bolestan.“

Motohama je rekao prost komentar o meni. Zaista, to đubre je bezobrazno.

„Oh, je li to? Halucinacije o tvojoj izmišljenoj curi, koje imaš. Yuuma-chan, zar ne? Zadaje li ti to nuspojavu?“

„Dečki, zar se zaista ne sjećate Yuuma-chan?“


Oboje su me tužno pogledali nakon mog pitanja.

„Zaista ju nepoznajemo. Trebao bi otići kod doktora na pregled. Zar ne, Motohama?“

„Da, i već smo ti rekli bezbroj puta da ne znamo nikoga s tim imenom.“

Uvijek su ovakvi svaki put kada ih pitam za Yuuma-chan. Mislio sam da se šale. Ali nakon što sam ozbiljno porazgovarao s njima, saznao sam da su govorili istinu. Definitivno se sjećam kako sam ih upoznao s Yuuma-chan. Govorili su stvari poput:“ Kako to da djevojka poput nje izlazi s Ise-om!“ i „Mora postajati greška u sistemu. Ise, nisi valjda nešto ilegalno učinio, ili jesi?“, i tako su nastavili praviti nepristojne komentare. Sjećam se kako sam postajao samosvjestan i rekao:“ I vi dečki bi također trebali naći si cure.“. Sjećam se tog poprilično jasno. Ali oni ne, i oni se ne sjećaju Yuuma-chan. Kao da Yuuma Amano nikad nije postojala. Kao da vrijeme koje sam proveo zajedno s Yumma-chan se nikad nije dogodilo i poput halucinacija koje su ovo dvoje spominjali. Kao što su dokazali, nema evidencija o Yuuma-inom broju mobitela ili mailu u mom mobitelu. Je li obrisano iz memorije? Je li neko obrisao? Nemoguće! Ja nisam obrisao, tko je onda?

Nazvao sam broj kojeg sam se sjetio, ali taj broj telefona trenutačno nije korišten. Da li to znači da nije postojala? Je li to sve bila moj mašta? Nešto ludo poput tog se nikad ne bi moglo dogoditi, ali osim mog sjećanja, nema dokaza da je postojala. Ako razmislim o tom, ne znam joj kućnu adresu. Bila je učenica iz druge škole, i našao sam školu gdje su nosili istu uniformu kao i ona. Pitao sam učenike iz te škole za Yuuma-chan, ali rekli su da ne postoji nijedna učenica s tim imenom. Dakle, tko mi je bila cura? S kim sam izlazio? Dakle, san koji sam imao je bio sam fantazija koju sam ja izmislio? Zar sam pričao s Matsudom i Motohamom kao da je sve to bila stvarnost? To bi me činilo čudakom. Jasno se sjećam njezinog lica. Nešto ne štima sa svim tim, čak i ona čudna snaga koju dobijem navečer. Ali što je to? Dok sam razmišljao o tim prošlim incidentima, Matsuda je stavio svoju ruku na moje rame.

„Tome se ne može pomoći, pretpostavljam. Mi smo usred naše mladosti, pa je najvjerojatnije normalno za nas da se ovako ponašamo. Dobro onda, dečki dođite poslije škole do mene. Pokazat ću vam mali dio moje tajne kolekcije.“

„To je odlična ideja, Matusda-kun. Definitivno bi trebao pozvati Ise-kun-a, također.“

„Naravno da oču, Motohama-kun. Mi smo dečki koji su napunjeni seksualnim željama. Ako ništa ne učinimo u vezi toga, biti će uvredljivo prema našim roditeljima koji su na doveli na ovaj svijet.“

Njih dvoje se smješkaju. Tako se perverzni. Kako god da ih pogledaš, oni su samo perverzni čudaci. Nažalost, ja sam jedan od njih. Dobro, kog briga, pošto i ja živim za ovakve stvari.

„Dobro onda! Danas, nećemo posustajati! Jest ćemo i piti dok gledamo porniće!“


„Da, to je to! To je definitivno Ise kojeg mi poznajemo!“

„Tako treba! Trebamo proslaviti biti rođeni kao dečki.“

Matsuda i Motohama su se uzbudili. Ostaviti ću incident o Yuuma-chan za kasnije. I ja se trebam odmoriti ponekad! Za danas ću zaboraviti taj incident i bacit ću se na pornjavu!

Tada se to dogodilo. Nakon što smo napravili planove za poslijepodne, vidio sam tamnocrvenu boju koja je privukla moju pažnju. Kroz prozor učionice, pogledao sam određenu curu, koja je bila na školskom dvorištu. Nisam mogao maknuti pogled s djevojke koja se kretala prema školskoj zgradi. Imala je tamnocrvenu boju kose, a njezina ljepota nije bila ljudska. Njezina vitka građa nije nalik na Japanske djevojke. Očito nije Japanka, i ljudi govore da je iz Sjeverne Europe. Bilo tko bi se zaljubio u nju, nakon što bi svjedočili njezinu ljepotu. Njezino ime je Rias Gremory, naš školski idol. Ona je student treće godine, i stoga mi je senior. Shvatio sam da ju svi gledaju, dečki i djevojke. Matsuda i Motohama su ju također gledali. Ovo se svaki dan dogodi. Svi ju pogledaju kada prođe pokraj njih. Neki ljudi prestanu hodati dok drugi prestanu pričati samo da bi vidjeli kako prolazi pokraj njih. Vjetar joj nježno puše kosu, dok ju svi gledaju. Kosa joj se spustila do kukova i opet joj vjetar zapuše u kosu. Izgleda kao da je pogled oko nje također crven, kao i njena kosa. Njezina prelijepa koža, koja je pila bijela kao snijeg je bila izvanredna. Prelijepa, to je jedina riječ kojom ju možeš opisati. To je jedina riječ koja je potrebna da ju opišeš. Uvijek sam prestao raditi, svaki put kad sam ju pogledao. Ali u zadnje vrijeme, način na koji sam ju gledao se promijenio. Lijepa je, ali je bila prelijepa. Njezina ljepota me plaši, i malo sam se uplašio kada sam ju pogledao. Ne znam zašto, ali nakon što je Yuuma-chan nestala, počeo sam je se plašiti. Onda, njezin pogled se okrenuo prema našoj zgradi i uhvatio me. Osjećao sam se kao da mi je ona srce zgrabila. Osjećaj koji dobiješ kada je neko superiorniji stoji ispred tebe. Njezine plave oči su se promijenile i pomalo se nasmiješila. Je li bilo usmjereno na mene? Ne može biti, pošto nikad nisam razgovarao s njom. Onda, sam se prisjetio sna kojeg sam imao. Na kraju sna je bila osoba s crveno kosom koja je razgovaralo samnom. Osobo koja se činila nježna, ali pomalo i strašna. Dok sam ja još razmišljao, već mi je nestala sa vidika.

Četvrti dio[edit]

Peti dio[edit]

Šesti dio[edit]

Sedmi dio[edit]

Osmi dio[edit]

Back to Život 0 Return to Glavna Stranica